Srce ima dvije pretklijetke i dvije klijetke.
Svaka klijetka ima valvulu, jednosmjerni otvor (ventil) kroz koji ulazi krv te valvulu kroz koju krv izlazi. Ponekad se ventilni otvori ne otvaraju i zatvaraju ispravno te narušavaju protok krvi kroz srce i tijelo.
Srčani zalisci složene su strukture koje imaju funkciju ventila, a smještene su između pretklijetke i klijetke, odnosno između klijetke i arterije koja izlazi iz srca.
Postoje četiri srčana zaliska:
- mitralni zalistak – koji onemogućuje vraćanje krvi iz lijeve klijetke u lijevu pretklijetku,
- aortni zalistak – koji zadržava krv u aorti nakon istiskivanja iz klijetke,
- trikuspidalni zalistak – koji onemogućuje vraćanje krvi iz desne klijetke u desnu pretklijetku,
- pulmonalni (plućni) zalistak – koji zadržava krv u pulmonalnoj arteriji nakon istiskivanja iz desne klijetke.
Stanje koje nazivamo stenoza (suženje zalistaka) jest ono u kojem se ventil ne može ispravno otvoriti.
Regurgitacija (insuficijencija) je stanje kada se ventil ne zatvara ispravno te propušta krv.
Također, bolesti mogu biti miješane (i stenoza i regurgitacija).
Bolesti srčanih zalistaka su:
- aortna stenoza i regurgitacija,
- mitralna stenoza i regurgitacija,
- trikuspidalna stenoza i regurgitacija,
- pulmonalna (plućna) stenoza i regurgitacija.
Za normalnu funkciju srčanih zalistaka nužna je i normalna struktura i funkcija ostalih dijelova srca.
Bolesti aortnih zalistaka
Bolesti aortnih zalistaka su stanja u kojem ventil između glavne crpne komore srca (lijeve klijetke) i glavne arterije u tijelu (aorte) ne funkcionira ispravno.
Budući da srce zbog toga radi pod većim opterećenjem i da se oštećenje zalistaka pogoršava, s vremenom dolazi do srčanog popuštanja i proširivanja srca.
Aortna stenoza – uzroci, simptomi i liječenje
Uzroci aortne stenoze
Kada je aortni zalistak sužen, kroz lijevu se klijetku srca u aortu pumpa manje krvi. Tako dolazi i do smanjene količine krvi koju srce pumpa kroz čitavo tijelo.
Posljedično, lijeva klijetka proširuje svoju mišićnu stijenku kako bi istisnula što više krvi kroz zalistak. Stijenka klijetke traži sve više krvi kako bi opskrbila svoju površinu kisikom.
Najčešći uzroci u starijih bolesnika su skleroza aorte i zadebljanje aortnog zaliska zbog fibroze (formiranje viška vlaknastog vezivnog tkiva u organu) i kalcifikacija (kalcijeve soli u tjelesnim tkivima).
Najčešći uzrok aortne stenoze kod osoba mlađih od 70 godina je kongenitalna bikuspidna aortna valvula – prirođena srčana mana.
Reumatska groznica koja je povezana s drugim greškama zalistaka – često može uzrokovati aortnu stenozu. Aortni zalistak oštećen je kod gotovo 40% osoba koje imaju nekakvu grešku srčanih zalistaka nakon napadaja reumatske groznice.
Ako bolesnik ima samo aortnu stenozu i nema dokaza o drugim poremećajima – vrlo vjerojatno se radi o kongenitalnom poremećaju.
Muškarci su gotovo 3 puta skloniji aortnoj stenozi od žena.
Aortna stenoza – simptomi
Kod aortne stenoze u samom početku nema nikakvih simptoma, a kasnije se simptomi počinju vrlo brzo razvijati.
Kako se stanje pogoršava, može se javiti gubitak daha tijekom tjelesne aktivnosti (dispneja). U konačnici dolazi i do sinkope kod napora (iznenadni, prolazni gubitak svijesti koji nastaje uslijed poremećaja prokrvljenosti mozga).
Može doći i do razvijanja angine pektoris i napadaja vrtoglavice.
S vremenom se mogu javiti i simptomi dekompenzacije lijevog srca.
Aortna stenoza može izazvati probleme s disanjem, tzv. ”teško disanje” posebno dok osoba leži. Otežano disanje, ponekada može biti praćeno ”sviranjem” u prsima.
Aortna stenoza često dovodi do nedovoljnog dotoka krvi u koronarne arterije. Upravo zbog toga postoji veća opasnost od iznenadne smrti koju većinom uzrokuje srčani zastoj.
Ako se aortna stenoza ne liječi, tekućina u plućima može dovesti do upale pluća, odnosno smanjene otpornosti na infekciju.
Aortna stenoza – liječenje
Prilikom rutinskog liječničkog pregleda može se utvrditi oštećenje zaliska, vjerojatno ćete morati napraviti rendgensku snimku grudnog koša te elektrokardiogram. Koristi se ehokardiogram – ultrazvučna pretraga srca.
Dijagnoza se poslije može potvrditi ostalim pretragama, kao što su kateterizacija srca, koronarna arteriografija i ultrazvučno snimanje.
Ako ste upoznati s tim da imate blaži oblik aortne stenoze, izbjegavajte jače tjelesne napore. Isto se podrazumijeva i za spolno općenje, budite umjereni.
Jedino moguće liječenje u slučaju teške aortne stenoze je operacija, točnije zamjena zalistaka.
Ako se kirurg odluči za ugradnju umjetnog zaliska, morat ćete doživotno uzimati antikoagulanse. Izgledi za potpuno ozdravljenje su uglavnom isti kao i kod ostalih bolesti srčanih zalistaka.
Aortna regurgitacija – uzroci, simptomi i liječenje
Aortna regurgitacija – uzroci
Do aortne regurgitacije, odnosno insuficijencije aorte, dolazi zbog toga što aortni zalistak ne funkcionira onako kako bi trebao, točnije, krv se može vratiti iz aorte u lijevu klijetku. To je neadekvatno zatvaranje aortne valvule koja uzrokuje povrat krvi iz aorte u lijevu klijetku u dijastoli.
Uzrok tom poremećaju je najvjerojatnije reumatska groznica. Aortni zalistak može biti oštećen i zbog sifilisa, ali danas uzrokuje svega 1% svih slučajeva insuficijencije aorte.
Ostali uzroci su:
- degeneracija valvule,
- endokarditis (infekcija endokarda i srčanih valvula),
- kongenitalna bikuspidna aortna valvula (prirođena srčana mana),
- upalne bolesti vezivnih tkiva.
Zbog bakterijskog endokarditisa ponekad može doći do pucanja dijela zaliska.
Simptomi aortne regurgitacije
Nakon pojave insuficijencije aorte, mogu proći godine prije pojavljivanja prvih značajnijih simptoma. Međutim, simptomi se vrlo brzo razvijaju ako dođe do pucanja zalistaka. Uzrok su simptomi zatajivanja srca i kardiogenog šoka.
Glavni simptom je gubitak daha, odnosno zaduhe u naporu.
Često se javljaju i svi simptomi dekompenzacije srca. Javlja se ortopneja (dispneja prilikom mirovanja) te palpitacije (neugodan osjećaj ubrzanog ili nepravilnog srčanog rada).
Insuficijencija, tj. aortna regurgitacija, danas nije toliko česta bolest.
Aortalna regurgitacija – liječenje
Pregled i dijagnostičke pretrage slične su ostalim dijagnostičkim metodama kada su u pitanju srčane greške. Dijagnoza se temelji na anamnezi i fizikalnom pregledu, a potvrđuje se ehokardiografijom.
Ako se sumnja na aortnu regurgitaciju, baš kao i kod aortne stenoze, bit će potrebno regulirati aktivnosti. Liječnik će na kraju odlučiti jeste li kandidat za presađivanje zalistaka. Liječenje ovisi o simptomima i stupnju disfunkcije.
Bolesti mitralnih zalistaka
Kod bolesti mitralnih zalistaka, mitralni ventil, koji se nalazi između lijeve srčane komore (lijevi atrij i lijeva klijetka), ne radi ispravno.
Mitralna stenoza – uzroci, simptomi i liječenje
Mitralna stenoza – uzroci
Mitralna stenoza pojam je koji opisuje suženje mitralnog zaliska koji se nalazi između lijeve pretklijetke i klijetke. Sužavanje mitralnog ušća ometa protok krvi iz lijevog atrija u lijevi ventrikul. Kako bi potisnula krv kroz uski otvor, mišićna stijenka klijetke zadeblja, a tlak u toj komori postepeno raste.
Taj tlak se povratno prenosi kroz plućne vene u pluća te dolazi do njihove zasićenosti krvlju.
Mitralna stenoza se razvija kod 60% osoba nakon pojave reumatske groznice.
Simptomi mitralne stenoze
Mnoge osobe su bez simptoma sve do npr. trudnoće ili razvoja fibrilacije atrija (aritmija).
Glavni simptom mitralne stenoze je gubitak daha, a uzrokuje ga kongestija pluća (pluća prepunjena krvlju). Gubitak daha je najizraženiji nakon naporne tjelesne aktivnosti, a može se javiti i tijekom mirovanja. Javlja se opća slabost i mogući razvoj plućnog edema.
Možete postati osjetljiviji i na napade akutnog bronhitisa, a mogu se javiti i bolovi u prsima nalik onima kod angine pektoris.
Kao simptom dekompenzacije srca može se javiti i učestalo noćno mokrenje.
Najveća opasnost je treperenje klijetki zbog čega dolazi do stvaranja embolusa.
Foto: Photospin
Mitralna stenoza – liječenje
Liječnik će dijagnozu mitralne stenoze moći postaviti osluškujući srce stetoskopom, ali će vas uputiti specijalistu za srčane bolesti radi provođenja ostalih pretraga – ehokardiografija.
Ako vas mitralna stenoza nije fizički onesposobila, moći čete živjeti normalnim životom.
Ako teško dišete, liječnik vam može propisati diuretik, koji će vam omogućiti da se oslobodite viška tekućine iz tijela. Liječnik vam može propisati i tablete kalija s obzirom na to da djelovanjem nekih diuretika dolazi i do gubitka kalija koji je potrebno nadomjestiti.
Fibrilacija atrija (treperenje) može se uspješno kontrolirati beta-blokatorima, a možete dobiti i antikoagulanse kako bi se spriječilo nastajanje ugrušaka.
Ako mitralna stenoza utječe na vaše svakodnevne aktivnosti ili ste trudni pa se simptomi stenoze pogoršavaju, liječnik će vam najvjerojatnije predložiti operaciju.
Uobičajena operacija se naziva valvulotomijom te kod takve vrste operacije ipak postoji određeni rizik. Nakon operacije, simptomi se ne moraju vratiti godinama.
Ako se simptomi ponovno jave, možete zatražiti drugu valvulotomiju ili će vam liječnik predložiti presađivanje zalistaka.
Kod 80% operiranih slučajeva zabilježeno je preživljavanje od najmanje 5 godina nakon operacije.
Mitralna insuficijencija – uzroci, simptomi i liječenje
Mitralna insuficijencija – uzroci
Ako se mitralni zalistak ne zatvara potpuno, krv koja je već prešla iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku, može se vraćati u lijevu pretklijetku. Tada srce mora intenzivnije kucati kako bi istisnulo zaostalu krv koja se nakuplja u lijevoj pretklijetki. To je zapravo neadekvatno zatvaranje mitralnog zaliska.
Stijenka srca se proširuje kako bi svladala dodatno opterećenje. Kao i kod ranije navedenih stanja – uzrok mitralne insuficijencije jest reumatska groznica, međutim insuficijencija ponekad može biti prirođena.
Također, mitralnu regurgitaciju uzrokuju i prolaps mitralne valvule (zalisci valvule izbočuju se u lijevu pretklijetku za vrijeme kontrakcije), disfunkcija papilarnih mišića te dilatacija mitralnog prstena (proširenje).
Mitralna insuficijencija – simptomi
Kod mitralne insuficijencije simptoma obično nema. Kada dođe do simptoma – isti su kao i kod zatajenja srca i kardiogenog šoka.
Mitralna insuficijencija je praćena gubitkom daha, kao i gore navedena stanja, stoga je osobi iznimno teško razlikovati ta stanja. Kao i kod svih drugi grešaka vezanih za srčane zaliske, mogu se javiti simptomi dekompenzacije srca. Može se javiti i otežano gutanje – što je posljedica pritiska na jednjak.
Simptomi su još i slabost (uslijed srčanog zatajivanja) te palpitacije.
Mitralna insuficijencija može biti trajna ako je zalistak oštećen ili privremena ako je u pitanju reumatska groznica.
Najveća opasnost mitralne insuficijencije je bakterijski endokarditis kojem ćete, ako patite od ovog poremećaja, biti znatno skloniji.
Liječenje mitralne insuficijencije
Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje ehokardiografijom.
Ako nema simptoma, liječenje kao i kod mitralne stenoze, najvjerojatnije neće biti potrebno.
Ako imate mitralnu insuficijenciju, preporučuje se uzimanje antibiotika prije postupaka kao što su vađenje zuba ili drugih operativnih zahvata.
Ako imate veće komplikacije, liječnik će vam predložiti operaciju kojom će se postojeći zalisci zamijeniti novima. Akutna mitralna insuficijencija zahtijeva hitan popravak ili zamjenu zaliska.
Terapija lijekovima je jednaka kao i kod ranije navedenih stanja.
Ako bilo kada nakon operacije osjetite gubitak daha, potražite hitnu liječničku pomoć jer se može raditi o mehaničkoj grešci zamijenjenog zaliska.
Bolesti plućnih zalistaka
Bolesti plućnih zalistaka se odnose na bilo koji poremećaj plućnog ventila, koji je odgovoran za čuvanje krvi te pravilan protok iz srca prema plućima.
Bolesti se mogu odnositi na propuštanje ventila (plućno povraćanje) i suženje ventila (pulmonalna stenoza).
Pulmonalna stenoza najčešće pogađa djecu. Prognoza bez liječenja je općenito dobra.
Liječenje ovisi o vrsti bolesti te njenoj težini.
Bolesti trikuspidalnih zalistaka
Bolesti trikuspidalnih zalistaka su stanja u kojem ventil između desne klijetke i desne pretklijetke ne funkcionira ispravno. Često se javlja kod drugih problema srčanih zalistaka.
Trikuspidalna stenoza
Trikuspidalna stenoza – u tom stanju, trikuspidalni ventil je sužen, smanjuje količinu krvi koja može teći kroz njega iz desne pretklijetke u desnu klijetku.
Jedini teški simptomi su:
- osjećaj treperenja u vratu,
- opća slabost,
- hladna koža,
- osjećaj nelagode u gornjem desnom kvadrantu abdomena.
Prilikom ležanja lice može postati tamnije, a bolesniku žile na glavi mogu postati izraženije.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i fizikalnog pregleda, a potvrđuje se doppler ehokardiografijom.
Obično je benigna te ne zahtijeva posebno liječenje, no u simptomatskih bolesnika dolazi do poboljšanja simptoma nakon kirurškog zahvata.
Sve bolesnike koji pokazuju izraženije simptome potrebno je podvrgnuti prehrani s niskim unosom soli, propisati diuretike te ACE inhibitore.
Opcije su balonska vulvoplastika ili otvorena reparacija ili zamjena zaliska.
Trikuspidalna atrezija
Prilikom trikuspidalne atrezije nema komunikacije između desne pretklijetke i desne klijetke.
Trikuspidalna atrezija čini 3% prirođenih poremećaja. Djeca pri porodu obično imaju tešku cijanozu, dok se u dobi od 4 – 6 mjeseci manifestiraju znakovi popuštanja srca, kao i slabo dobivanje na težini.
Za liječenje je obično potrebna kateterizacija srca koja se obavlja prije kirurškog zahvata.
Ebsteinova anomalija
Ebsteinova anomalija predstavlja urođenu manu trikuspidalnih zalistaka. Ebsteinova anomalija spada u grupu opstruktivnih valvularnih i vaskularnih malformacija s desno-lijevim šantom, odnosno skretanjem toka krvi.
Najčešći simptomi su:
- cijanoza,
- otežano disanje,
- lako umaranje,
- supraventrikularna aritmija.
Kada nema izraženih simptoma, potrebno je tek pratiti simptome oboljelog, kod težih slučajeva je potrebno liječenje lijekovima ili operacija.
Operacija valvule – Operacija aortnog ili mitralnog zaliska je operacija na otvorenom srcu koju izvode kardio hirurzi radi liječenja suženja (stenoze) ili popuštanja (regurgitacije) zaliska.
Uzroci
Zalisci obolijevaju na više načina. U nekih osoba, nakon infekcije ždrijela specifičnom bakterijom (streptokok, streptococcus), povremeno se desi i oštećenje valvula, do kojih bakterija dospije krvotokom. Ovo se dešava u sklopu sindroma koji se zove Reumatska groznica U drugih osoba neke druge bakterije mogu ući u krvotok i napraviti upalu na unutrašnjim slojevima srca (tzv endokarditis, endocarditis), oštećujući valvule. Obično osobe sa već oštećenim valvulama budu prijemčivije za endokarditis. U nekih pacijenata postoji urođena mana na valvulama, koja ih čini ranivim za nastanak endokarditisa, ili sama mana s godinama napreduje i dodatno oštećuje valvulu.Također, u nekih starijih osoba valvule se postupno mijenjaju s godinama, postaju krute i zadebljale (degeneriraju), što također stvara oštećenja valvula
Oblici
Oboljenje valvula može se manifestirati nemogućnošću da se valvula u cijelosti zatvori onda kada treba (insuficijencija valvule, ili regurgitacija), ili nemogućnošću da se valvula u cijelosti otvara onda kada treba (stenoza valvule).
Dakle, ako se mitralna valvula ne može potpuno zatvoriti, već propusti dio krvi natrag iz lijeve komore u lijevu pretkomoru, govori se o mitralnoj insuficijenciji (regurgitaciji). Pri tome srce dio zapremine krvi koju bi trebalo goniti naprijed pomalo vraća nazad ka pretkomori, što rad srca čini neefikasnim. Stoga srce pokušava raditi jače, a ovo ga s godinama iscrpljuje i oboljenje na valvuli se pogoršava, pa pacijent se lako zamara, ima ojsećaj nedostatka zraka i sl. Ali, ako se mitralna valvula ne može otvoriti (mitralna stenoza), onda lijeva pretkomora s naporom istiskuje krv ka lijevoj komori. Srce se ponovno napreže i s godinama slabi.
Ako se aortna valvula ne može potpuno zatvoriti, već propusti dio krvi natrag iz aorte u lijevu komoru, govori se o aortnoj insuficijenciji (regurgitaciji). Pri tome srce dio zapremine krvi koju bi trebalo goniti naprijed pomalo vraća nazad ka komori, što rad srca čini neefikasnim. Stoga srce pokušava raditi jače, a ovo ga s godinama iscrpljuje i oboljenje na valvuli se pogoršava. Ali, ako se aortna valvula ne može otvoriti (aortna stenoza), onda lijeva komora s naporom istiskuje krv ka aorti. Srce se ponovno napreže i s godinama slabi. Pacijent može osjećati zamaranje, gušenje, bol u prsima, imati nesvjestice, omaglice, čak i gubitak svijesti, kao i tešku srčanu slabost.
Ako se trikuspidna valvula ne može potpuno zatvoriti, već propusti dio krvi natrag iz desne komore u desnu pretkomoru, govori se o trikuspidnoj insuficijenciji (regurgitaciji). Pri tome srce dio zapremine krvi koju bi trebalo goniti naprijed pomalo vraća nazad ka pretkomori, što rad srca čini neefikasnim. Stoga srce pokušava raditi jače, a ovo ga s godinama iscrpljuje i oboljenje na valvuli se pogoršava. Ali, ako se trikuspidna valvula ne može otvoriti (trikuspidna stenoza), onda desna pretkomora s naporom istiskuje krv ka desnoj komori. Srce se ponovno napreže i s godinama slabi.
Ako se pulmonalna valvula ne može potpuno zatvoriti, već propusti dio krvi natrag iz plućne arterije u desnu komoru, govori se o pulmonalnoj insuficijenciji (regurgitaciji). Pri tome srce dio zapremine krvi koju bi trebalo goniti naprijed pomalo vraća nazad ka komori, što rad srca čini neefikasnim. Stoga srce pokušava raditi jače, a ovo ga s godinama iscrpljuje i oboljenje na valvuli se pogoršava. Ali, ako se pulmonalna valvula ne može otvoriti (pulmonalna stenoza), onda desna komora s naporom istiskuje krv ka plućnoj arteriji. Srce se ponovno napreže i s godinama slabi.
Kada operisati
Nisu sva oboljenja valvula indikacija za operaciju. Postoje blage i umjerene forme oboljenja valvula koje ne zahtijevaju hirurški tretman, već se mogu držati pod kontrolom lijekovima. Teška oboljenja valvula, koja se definiraju nakon urađenog ultrazvučnog pregleda srca, te koja uzrokuju značajne tegobe pacijentima su indikacija za operaciju.
Operacije valvula su teže nego koronarni bypass (bajpas, premosnice) i rizičnije, te mora postojati dobro opravdanje da se pacijent podvrgne takvom zahvatu.
Šta se radi operacijom
Operacijom se valvula može reparirati (popraviti), ili zamijeniti.
Reparacija (popravka) valvule je procedura u kojoj se otavlja valvula pacijenta, ali se na njoj prave hirurški šavovi i rezovi, koji nakon operacije poprave funkciju valvule i vrate je u normalu. Pacijent zadržava svoju valvulu, ona se ne vadi iz srca.
Zamjena valvula vrši se biološkom ili mehaničkom valvulom. Pacijentova oboljela valvula se isiječe i vadi iz srca, a na njeno mjesto ušiva se zamjenska valvula. Biološka potiče od biološkog, živog tkiva, a mehanička je napravljena od vještačkih materijala.
Prednosti biološke alvule: pacijent nije vezan za antikoagulantnu terapiju (lijekovima Marivarin, Warfarin, Marcoumar, Sintrom, Farin itd) i ne treba česte kontrole stupnja razrijeđenosti krvi (kontrole INR). Mane biološke valvule : vremenom degenerira, te je nakon nekoliko godina neophodna reoperacija, kada se i ta valvula zamijeni novom.
Prednosti mehaničke valvule: znatno trajnija, reoperacija radi zamjene novom valvulom može se značajno odgoditi (više godina) u odnosu na biološku. Mane mehaničke valvule: neophodna antikoagulantna terapija za razrjeđivanje krvi (lijekovima Marivarin, Warfarin, Marcoumar, Sintrom, Farin itd) i neophodne česte kontrole stupnja razrijeđenosti krvi (kontrole INR). Ovisno o tipu valvule, ciljne vrijednosti INR određuje Vaš kardiolog.
Šta poslije operacije
Redovno uzimati lijekove. Obavezno apsolutno pridržavanje uputa Vašeg kardiologa. Neophodna prevencija bakterijskog endokarditisa (profilaktičko uzimanje antibiotika prije nekih medicinskih procedura) da se spriječi oštećenje nove valvule. Postupno vraćanje u normane životne aktivnosti ovisi o ukupnom stanju srca i organizma. Postupajte u skladu s uputama Vašeg kardiologa.
27 Juni 2024
12 Februar 2021
